Marginalije u starim kodeksima
Marginalije u starim kodeksima
Bilješke na marginama srednjovjekovnih rukopisnih kodeksa mogu biti zanimljive i obavijesne i sa sadržajnoga i s jezičnoga gledišta. Razlozi njihova pojavljivanja u kodeksima književnoga, nabožnoga, pa čak i liturgijskoga sadržaja mogu biti različiti.
Jedan je od razloga svakako bio nedostatak materijala za pisanje na kojem bi glagoljaši početnici vježbali ispisivati svoja prva slova, a oni vještiji zabilježili neki važan događaj.
Bilješka isto tako može biti neposredna reakcija ili asocijacija pisara na tekst ili pak samo odraz njegove želje da ostavi trag.
Sadržajnije marginalije donose podatke o svakodnevnom životu, događajima, bolestima, ratovima, gladi, vremenskim nepogodama i nesrećama koje su čovjeka zadesile – ukratko, o svim događajima opće i osobne povijesti koje su zapisivači smatrali vrijednim bilježenja. A bilježili su ih u knjige koje su se često upotrebljavale zato što im je to jamčilo da će se navedeni podaci čuvati i pamtiti.
Svojim glavnim obilježjem – neposrednošću i svim navedenim značajkama koje iz te neposrednosti proizlaze, marginalije u knjižnom mediju u potpunosti odgovaraju grafitima ispisanim u arhitektonskim objektima, najčešće na unutarnjim zidovima srednjovjekovnih crkvica.
Marginalije katkad izrijekom govore o putu knjige, navodeći mjesto i vrijeme njezine kupnje, cijenu ili druge okolnosti, a katkada donose samo naznake. Ipak, i te naznake mogu dati vrijedne podatke o vremenu i mjestu njegove uporabe.
Ljetopisne bilješke iz 16. stoljeća
Marginalije Žgombićeva zbornika upisane su u Mošćenicama, gdje se kodeks nalazio najkasnije od 1582. godine kada je nastao njegov najmlađi dio.
Na listu 124r nalaze se ljetopisne bilješke, nastale u vrijeme nastanka najmlađeg dijela kodeksa i njegova uvezivanja. Bilješka iz 1582. godine govori o procesiji kaparske bratovštine sv. Fabijana i Sebastijana.
Od rojstva Kerstova 1582 počeše bratija svetih mučenik Fabijana i Šebestijana činit prošišion v kapah.
Zahvaljujući podacima iz mošćeničkoga župnog arhiva koje je prikupio, analizirao i objavio crkveni povjesničar i arhivist Makso Peloza, poznato da je bratovština sv. Sebastijana postojala u Mošćenicama u 18. stoljeću.
Podatak o tamošnjoj tjednoj procesiji crkvi sv. Sebastijana zabilježio je i slovenski polihistor Johann Weickhard Valvasor na svojem putovanju po Liburniji u 17. stoljeću.
Crkva u Mošćenicama koju spominje Valvasor zavjetna je kapelica posvećena zaštitnicima od kuge sv. Sebastijanu i sv. Roku te Gospi od Zdravlja, a izgrađena je 1501. godine nakon kužne epidemije. Danas više nema liturgijsku funkciju. Nalazila se na prostoru zapadnog ulaza u grad, na mjestu gdje se prema legendi kuga zaustavila ne ušavši u grad.
Druga ljetopisna bilješka upisana je 1583. godine i govori o reformi kalendara pape Grgura XIII. objavljenoj prethodne, 1582. godine, svjedoči kako su učeni ljudi iz ovoga kraja bili upoznati s reformom odmah po njezinu objavljivanju.
Od rojstva Kerstova 1583 tada be leto mane dni 10 kako zapoveda sveti otac papa Gergur trinaisti.
Tekst bilješke parafrazira odredbu iz papinske bule Inter gravissimas koja govori da se iz kalendara izostavlja 10 dana, tako da je nakon četvrtka 4. listopada 1582. slijedio petak 15. listopada.
Bilješke župnika Derenčina iz 17. stoljeća
Bilješka o krštenju iz 1661. godine upisana je nakon što je Zbornik bio u uporabi već čitavo stoljeće.
Bilješka je neobična jer oblikom odgovara zapisu iz matične knjige krštenih, a zahvaljujući tomu ima preciznu dataciju.
Dopisana je na praznom listu koji je ulijepljen na početku kodeksa pri njegovu uvezivanju, i to na strani verso.
1661 meseca marča dan 7. kerstih ja pop Šimun Derenčin, plovan v to vrime v crekve S. A., Jurju Šepiću po imenu sina Geržana. Matere je ime Mare, a hći pokojnega suca Bartola Negovetića. Kum beše Mati Šepić, kuma beše Jelena, hći pokojnega Mateja Šepića.
Štefanić je pretpostavio da inicijali S i A označuju župnu crkvu sv. Andrije u Mošćenicama, a njegovu pretpostavku potvrđuju podaci iz mošćeničkoga župnog arhiva.
Arhivski podaci govore da je krstitelj Šimun Derenčin bio mošćenički župnik od 1644.–1658., a ova bilješka svjedoči da je bio župnik i nakon toga vremena.
Ime Šimuna Derenčina osim za određivanje mjesta uporabe važno je i stoga što je on autor medicinskih marginalija na listu 125r (LINK Recepti u Žgombićevu zborniku).
Blagajnička bilješka
Na istom listu, iznad bilješke o krštenju nalazi se marginalija koja odgovara bilješci iz blagajničkog registra i bilježi izdatak odnosno dug: ĉarin(?) za gnoi ima soldini 50.
Tekst bilješke naknadno je precrtan, što označava da je dug plaćen.
Latinični potpis župnika Šepića
Najmlađa marginalna bilješka u Žgombićevu zborniku napisana je latinicom u 18. stoljeću. Riječ je o latiniziranom imenu tadašnjega mošćeničkoga župnika: Francisho Sepih. Franjo Ksaver Šepić, iz arhivskih podataka poznat kao glagoljaš, bio je mošćenički župnik od 1775. do 1782. godine, što je omogućilo dataciju bilješke.