<<<<<<< HEAD Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj muci - Žgombićev zbornik

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj muci

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj Muci

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj Muci iz Žgombićeva zbornika jedini je hrvatski prijevod Pseudo-Anselmova latinskoga teksta Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini. Tekst se nalazi na f. 84v-100 pod naslovom: Ovo e(st) kako e(st) pitalь s(ve)ti Akselam’ Devi Marie od muki is(u)h(rstov)i ku e prielь za nasь.

Pseudo-Anselmov Dijalog prozni je dijalog koji sadržava elemente vizije. Oblikovan je kao razgovor Anselma i Marije kojemu ona, odgovarajući na pitanja prožeta njegovim dubokim suosjećajem, prepričava i komentira događaje Isusove muke i smrti pri čemu poseže za biblijskim tekstom i apokrifnim izvorima.

Dijalog je zajedno s Pseudo-Bernardovim tekstom Liber de Passione Domini (Planctus Mariae), Pseudo-Bedinim tekstom De Meditatione Passionis Christi per septem diei horas libellus i Pseudo-Bonaventurinim Meditacijama, najviše utjecao na razvoj Marijina plača, pasionskih crkvenih pjesama i prikazanja u zapadnoeuropskoj književnosti.

Dijalog počinje prologom u kojemu se predstavlja Anselmova vizija: nakon brojnih ustrajnih molitava, Anselmu se javlja Djevica Marija koja mu radi njegove velike pobožnosti, odlučuje detaljno ispripovijedati događaje Kristove muke, smrti i silaska u limb, ali i vlastite osjećaje.

Ovim dijalogom upravlja Anselmo koji Djevici Mariji s dubokim suosjećajem postavlja pitanja koja se ne odnose samo na Kristovu patnju, nego i na Marijino ponašanje i proživljavanje sinove muke: molitve, plač, uzdisanja i nadanja (plakaše li se tada ti, o moja gospoje; moja draga gospoje, povei mi bješe li tada jure dosvršena žalost tvoja).

Slika 1. Planctus Mariae

Potaknuta takvim Anselmovim ispitivanjem, Marija u svoje relativno objektivno prepričavanje Muke unosi tužaljke i plač nad pogubljenim sinom: niedan’ poslušati ne more prez’ prolitiê slz’… veĉe plakati ne mogu; a ê stahi plna žalostne bolezni; i počeh’ si tužeĉi k nemu priklanati da vsi počeše plakati.

Slika 2. Lorenzo Lotto, Isus Krist ostavlja uplakanu Djevicu Mariju, 1521.

Autor Dijaloga u svojem se slikovitom i detaljnom opisivanju Kristove muke i Marijinih majčinskih osjećaja između ostalog koristio motivima iz pojedinih iz apokrifa (Nikodemovo evanđelje, Apokrif o prekrasnom Josipu), i nekih drugih tesktova kao što je djelo Historia Scholastica Petra Comestora (veličina Isusova križa i groba).

Tekst iz Žgombićeva zbornika vrlo je vjeran i potpun prijevod Pseudo-Anselmova Dijaloga. Hrvatski prevoditelj u svojem je tekstu snažnije naglasio pasionske elemente koji će svoj pravi vrhunac dosegnuti u Marijinu plaču i crkvenim prikazanjima: unošenje dubljeg suosjećanja, opisivanje Muke iz Marijine točke gledišta koje ima uporište u njezinu izravnu svjedočenju događajima Pasije, vjerno prenošenje dijaloga biblijskih osoba u Marijinu govoru i dr.

(A. R.)

======= Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj muci - Žgombićev zbornik

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj muci

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj Muci

Dijalog Djevice Marije i Anselma o Isusovoj Muci iz Žgombićeva zbornika jedini je hrvatski prijevod Pseudo-Anselmova latinskoga teksta Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini. Tekst se nalazi na f. 84v-100 pod naslovom: Ovo e(st) kako e(st) pitalь s(ve)ti Akselam’ Devi Marie od muki is(u)h(rstov)i ku e prielь za nasь.

Pseudo-Anselmov Dijalog prozni je dijalog koji sadržava elemente vizije. Oblikovan je kao razgovor Anselma i Marije kojemu ona, odgovarajući na pitanja prožeta njegovim dubokim suosjećajem, prepričava i komentira događaje Isusove muke i smrti pri čemu poseže za biblijskim tekstom i apokrifnim izvorima.

Dijalog je zajedno s Pseudo-Bernardovim tekstom Liber de Passione Domini (Planctus Mariae), Pseudo-Bedinim tekstom De Meditatione Passionis Christi per septem diei horas libellus i Pseudo-Bonaventurinim Meditacijama, najviše utjecao na razvoj Marijina plača, pasionskih crkvenih pjesama i prikazanja u zapadnoeuropskoj književnosti.

Dijalog počinje prologom u kojemu se predstavlja Anselmova vizija: nakon brojnih ustrajnih molitava, Anselmu se javlja Djevica Marija koja mu radi njegove velike pobožnosti, odlučuje detaljno ispripovijedati događaje Kristove muke, smrti i silaska u limb, ali i vlastite osjećaje.

Ovim dijalogom upravlja Anselmo koji Djevici Mariji s dubokim suosjećajem postavlja pitanja koja se ne odnose samo na Kristovu patnju, nego i na Marijino ponašanje i proživljavanje sinove muke: molitve, plač, uzdisanja i nadanja (plakaše li se tada ti, o moja gospoje; moja draga gospoje, povei mi bješe li tada jure dosvršena žalost tvoja).

Slika 1. Planctus Mariae

Potaknuta takvim Anselmovim ispitivanjem, Marija u svoje relativno objektivno prepričavanje Muke unosi tužaljke i plač nad pogubljenim sinom: niedan’ poslušati ne more prez’ prolitiê slz’… veĉe plakati ne mogu; a ê stahi plna žalostne bolezni; i počeh’ si tužeĉi k nemu priklanati da vsi počeše plakati.

Slika 2. Lorenzo Lotto, Isus Krist ostavlja uplakanu Djevicu Mariju, 1521.

Autor Dijaloga u svojem se slikovitom i detaljnom opisivanju Kristove muke i Marijinih majčinskih osjećaja između ostalog koristio motivima iz pojedinih iz apokrifa (Nikodemovo evanđelje, Apokrif o prekrasnom Josipu), i nekih drugih tesktova kao što je djelo Historia Scholastica Petra Comestora (veličina Isusova križa i groba).

Tekst iz Žgombićeva zbornika vrlo je vjeran i potpun prijevod Pseudo-Anselmova Dijaloga. Hrvatski prevoditelj u svojem je tekstu snažnije naglasio pasionske elemente koji će svoj pravi vrhunac dosegnuti u Marijinu plaču i crkvenim prikazanjima: unošenje dubljeg suosjećanja, opisivanje Muke iz Marijine točke gledišta koje ima uporište u njezinu izravnu svjedočenju događajima Pasije, vjerno prenošenje dijaloga biblijskih osoba u Marijinu govoru i dr.

(A. R.)

>>>>>>> parent of 87b32d0... Merge branch 'publii-deploy-1568752108497' into 'master'