<<<<<<< HEAD Besjede triju svetitelja - Žgombićev zbornik

Besjede triju svetitelja

Besjede triju svetitelja

Besjede triju svetitelja, koje su u hrvatskoj književnosti poznate i pod nazivom Pitanja i odgovori, pripadaju apokrifnoj poučnoj prozi. Tekst je nastao na grčkom jeziku, a u hrvatsku je književnost dospio slavenskim posredništvom.

U starijim verzijama odgovori su bili pripisivani trojici svetitelja (Ivanu Zlatoustom, Baziliju Velikom i Grguru Velikom), no to se izgubilo tijekom kasnijeg prepisivanja. Besjede triju svetitelja (Conversatio trium Hierarcharum) bile su vrlo popularno srednjovjekovno djelo koje nalazimo kod većine slavenskih naroda. Tekst se smatra dijelom apokrifne književnost zbog oslanjanja na novozavjetne i starozavjetne apokrife.

Riječ je o jednom obliku popularne srednjovjekovne zbirke u kojoj su okupljena dotadašnja znanja o nastanku svijeta, prirodnim pojava, životu prvih ljudi, te su ukratko opisani odabrani biblijski i apokrifni događaji. Djelo je ponajprije služilo kao korisna i zabavna pouka koju je svećenstvo prenosilo široj publici.

Tekst je napisan u dijaloškoj formi. Sačuvan je u brojnim verzijama koje se razlikuju u obujmu, sadržaju te u načinu tumačenja. Ne samo što postoje znatne varijacije u duljini odgovora jer nalazimo one koji sadrže samo jednu riječi pa do vrlo iscrpnih tumačenja, nego se i sama pitanja pojavljuju u raznim oblicima: od onih čije postavljanje pretpostavlja posjedovanje određenog teološkog znanja (Gdo slaga proti Bogu i opet v njego milost pride? A to bje Petar kada reče: Ja togo človeka ne znam; Kada vas svet pomrče? Kada Gospodin umre na križi) pa do onih pisanih u obliku zagonetke (Čto jest: Navede na more konje svoje i zmuti vodi morskije? To sut sveti apustoli ki biše poslani v mir v propovedan'je vere Isuhrstove).

Besjede triju svetitelja sačuvane su u više glagoljskih rukopisa (Oxfordskom zborniku Can. lit. 412, Ivančićevu, Petrisovu, Žgombićevu, Fatevićevu), i to u mlađoj verziji koja se pojavljuje u različitim inačicama. U Žgombićevu zborniku tekst se nalazi na f. 51v-54v, a oobit je po tome što sadržava apokrif o Noi i lozi iz Baruhove apokalipse.

(A. R.)

======= Besjede triju svetitelja - Žgombićev zbornik

Besjede triju svetitelja

Besjede triju svetitelja

Besjede triju svetitelja, koje su u hrvatskoj književnosti poznate i pod nazivom Pitanja i odgovori, pripadaju apokrifnoj poučnoj prozi. Tekst je nastao na grčkom jeziku, a u hrvatsku je književnost dospio slavenskim posredništvom.

U starijim verzijama odgovori su bili pripisivani trojici svetitelja (Ivanu Zlatoustom, Baziliju Velikom i Grguru Velikom), no to se izgubilo tijekom kasnijeg prepisivanja. Besjede triju svetitelja (Conversatio trium Hierarcharum) bile su vrlo popularno srednjovjekovno djelo koje nalazimo kod većine slavenskih naroda. Tekst se smatra dijelom apokrifne književnost zbog oslanjanja na novozavjetne i starozavjetne apokrife.

Riječ je o jednom obliku popularne srednjovjekovne zbirke u kojoj su okupljena dotadašnja znanja o nastanku svijeta, prirodnim pojava, životu prvih ljudi, te su ukratko opisani odabrani biblijski i apokrifni događaji. Djelo je ponajprije služilo kao korisna i zabavna pouka koju je svećenstvo prenosilo široj publici.

Tekst je napisan u dijaloškoj formi. Sačuvan je u brojnim verzijama koje se razlikuju u obujmu, sadržaju te u načinu tumačenja. Ne samo što postoje znatne varijacije u duljini odgovora jer nalazimo one koji sadrže samo jednu riječi pa do vrlo iscrpnih tumačenja, nego se i sama pitanja pojavljuju u raznim oblicima: od onih čije postavljanje pretpostavlja posjedovanje određenog teološkog znanja (Gdo slaga proti Bogu i opet v njego milost pride? A to bje Petar kada reče: Ja togo človeka ne znam; Kada vas svet pomrče? Kada Gospodin umre na križi) pa do onih pisanih u obliku zagonetke (Čto jest: Navede na more konje svoje i zmuti vodi morskije? To sut sveti apustoli ki biše poslani v mir v propovedan'je vere Isuhrstove).

Besjede triju svetitelja sačuvane su u više glagoljskih rukopisa (Oxfordskom zborniku Can. lit. 412, Ivančićevu, Petrisovu, Žgombićevu, Fatevićevu), i to u mlađoj verziji koja se pojavljuje u različitim inačicama. U Žgombićevu zborniku tekst se nalazi na f. 51v-54v, a oobit je po tome što sadržava apokrif o Noi i lozi iz Baruhove apokalipse.

(A. R.)

>>>>>>> parent of 87b32d0... Merge branch 'publii-deploy-1568752108497' into 'master'